NaslovnaVijestiMehaničko-biološka obrada vrhunskom tehnologijom

Mehaničko-biološka obrada vrhunskom tehnologijom

Prema direktivama Europske unije, postoje dvije varijante obrade otpada: potpuno spaljivanje ili MBO obrada, koja je jednostavnije i prihvatljivije rješenje s manje utjecaja na okoliš

Tijekom nedavnog studijskog putovanja u sjevernu Italiju predstavnici Istarske županije, Grada Pule, Općine Medulin, mjesnih odbora Busoler i Valdebek te istarskih komunalnih poduzeća, praćeni predstavnicima medija, obišli su centre za gospodarenje otpadom u regijama Lombardija i Piemonte.
Razgledali su postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada u općinama Villafalletto, Lacchiarella i Montanaso Lombardo. Najdetaljnije su se upoznali s radom centra za gospodarenje otpadom u Villafallettu, koji je po kapacitetu i tehničkim karakteristikama najsličniji budućem županijskom centru za gospodarenje otpadom na Kaštijunu.
U regijama Piemonte i Lombardija djeluje ukupno 12 postrojenja za obradu otpada, a prvo je izgrađeno 2006. godine. MBO postrojenje u Villafallettu, površine dvije tisuće četvornih metara, godišnje obrađuje 75 do 80 tisuća tona ostatnog komunalnog otpada, a dnevno pristigne pedesetak kamiona s ukupno 200 do 250 tona otpada. U centru se nalazi i postrojenje za obradu goriva iz otpada, deponij te kompostana.
Kako je istaknuo Galliano Aldo, predsjednik konzorcija C.S.E.A., koji se bavi uslugama javne čistoće, centar obuhvaća 54 općine s ukupno 155 tisuća stanovnika. Vladimir Kovačević, konzultant tvrtke Hidroplan, koji je sudjelovao u realizaciji 50-ak projekata postrojenja za obradu otpada, objasnio je ustroj i funkcioniranje postrojenja u Villafallettu, koje djeluje gotovo četiri godine.
– Postupak obrade, nakon dolaska kamiona s otpadom, počinje otvaranjem vrata MBO postrojenja u ciklusu od osam sekundi te se iz njega otpad prebacuje u stroj. Potom se u postrojenju usitnjava, a manipulacija njime je automatska, bez kontakta ljudi i otpada. Sušenje otpada traje 15 dana, cijelo vrijeme propuhuje se zrak, a biorazgradivi dio stvara toplinu. Za to vrijeme kroz biofiltere na krovu ispari 25 do 30 posto vode, rekao je Kovačević, dodajući da se alternativno gorivo visoke kvalitete, nastalo iz otpada, odvozi u 50 kilometara udaljenu cementaru.
Ovakva postrojenja posljednja su instalirana u istočnom Londonu, ovo je »rolls royce tehnologija« za obradu otpada, rekao je Kovačević. Dodao je da u jutarnjoj smjeni, kad je obim posla najveći, radi pet ljudi. Nakon energetskog recikliranja otpada u postrojenju i biosušenja, koje sprječava štetne emisije u zrak, otpad se obrađuje u mehaničkom postrojenju iz kojeg izlazi u tri frakcije. Prva frakcija su željezo i aluminij namijenjeni za ponovnu reciklažu, potom gorivo iz otpada koje se spaljuje u cementari te biološka koja sadrži iskoristivu energiju.
– Prema direktivama Europske unije, postoje dvije varijante obrade otpada; potpuno spaljivanje ili MBO obrada, koja je jednostavnije, prihvatljivije rješenje i s manje utjecaja na okoliš. Cementara je idealna za spaljivanje RDF otpada. Sagorijeva gorivo na 1.300 stupnjeva Celzija bez ostataka pa je to ekološki najprihvatljivije. Iskorištavanje energije iz komunalnog otpada je najjeftinije i najučinkovitije, ističe Kovačević.
Ostatak otpada, nakon MBO obrade, odlaže se na obližnji bioreaktorski deponij. Odložena količina, odnosno inertni dio, čini samo 15 posto ulaznog otpada. Na jedno polje deponija može se odložiti 270 tisuća kubika otpada te se u Villafallettu odlaže na ukupnu visinu od deset metara, četiri metra ispod i šest iznad zemlje. No, kako je istaknuo Kovačević, na Kaštijunu će ta dubina moći biti i veća što ujedno smanjuje površinu odlaganja. Nakon punjenja polja iz tog se otpada može iskorištavati bioplin i iz njega dobivati električna energija. Deponij u Villafallettu ima ukupno oko 2,7 hektara, što je površina tri polja, a dosad je iskorišteno jedno te se počelo ispunjavati drugo.
Prikupljanje otpada na području koje pokriva postrojenje Villafalletto posebno je organizirano u manjim i većim naseljima. Naime, mala mjesta imaju »ekootoke«, odnosno kontejnere za staklo, papir i plastiku, a Italija nema, poput Hrvatske, pravilnike o prikupljanju ambalažnog otpada. Iz ostalih kontejnera nerazvrstano smeće odlazi na odlagalište. Veći gradovi imaju sustav tzv. »vrata do vrata«, odnosno otpad se baca u kante za smeće ispred kuće. Stanovnici plaćaju otpad po volumenu te sami izabiru veličinu svog kontejnera za smeće. U Italiji je prosjek odvojenog prikupljanja otpada (plastike, papira i stakla) 40 posto, dok se u Hrvatskoj, od uvođenja pravilnika, odvojeno sakuplja 16 do 20 posto otpada, prema podacima Fonda za zaštitu okoliša.
– Na području koje pokriva odlagalište ima mnogo malih i dva do tri velika naseljena mjesta. Prvo veće naselje, Villafalletto, udaljeno je 900 metara. Nema smrada što je bitno zbog okolnog stanovništva. Nema loših utjecaja na okoliš poput emisija nečistog zraka, a nema ni galebova. U pojedinim postrojenjima postoje čak i uređaji za skupljanje muha, pa ih se u nekima skupi i četiri do pet kilograma dnevno, rekao je Kovačević.
Ističe da je javnost je dobro prihvatila postrojenje, a u neposrednoj blizini uzgajaju se kukuruz i pšenica. Djelatnici centra surađuju sa »zelenima«, a ekoudruge rade na edukaciji stanovništva. Na njoj radi i centar, organiziranjem predavanja u školama i besplatnih posjeta učenika postrojenju, a jednom godišnje u Villafallettu organizira se Dan otvorenih vrata. Građani sudjeluju i u komisiji koja nadgleda utjecaj centra na okoliš, a dosad nije bilo nikakvih ekoloških incidenata.
Kovačević je istaknuo da je kod pripreme za gradnju centara za gospodarenje otpadom bitno procijeniti pravi trenutak kad će projekt biti predstavljen javnosti. – Kako bi bio transparentan, građanima treba biti predstavljen u pravom trenutku, ni prerano ni prekasno, dodao je.
Delegacija je posjetila i MBO postrojenja Lacchiarella u okolici Milana te Montanaso Lombardo u kojima se obavljaju biosušenje i finalna rafinacija otpada za daljnju energetsku upotrebu te se prosječno obrađuje 75 tisuća tona miješanog ostatnog komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada godišnje.

Jakovčić: Imat ćemo suvremenu tehnologiju

Okupljeni su bili zadovoljni viđenim u talijanskim centrima za gospodarenje otpadom, a istarski župan Ivan Jakovčić rekao je da se isti model može primijeniti i na Kaštijunu, gdje bi se mogao napraviti još bolji centar. – Imat ćemo suvremenu tehnologiju bez smrada i izlučevina i deponij na kojem će se odlagati 15 posto otpada odvojenog iz domaćinstava, rekao je Jakovčić i dodao da će se dio otpada, koji u talijanskom centru čini 20-ak posto, spaljivati u cementari Koromačno. Predviđa se da će dnevno na Kaštijun pristizati pet kamiona s otpadom.

Miletić: Današnji Kaštijun nije prihvatljiv

– Današnji Kaštijun, s tisućama galebova i najlona, nije prihvatljiv. Iz otpada treba izvući što više sirovina, a ovakva tehnologija nema štetnih emisija u okoliš i neugodnih mirisa, rekao je pulski gradonačelnik Boris Miletić. – Vjerujem da će se ovakvim posjetima predrasude moći svesti na minimum. U blizini centra i dalje se mogu razvijati poljoprivreda i stočarstvo. Treba više poraditi na edukaciji građana, još od malih nogu, pa ovdje podučavaju i najmlađe selektiranju otpada. Okoliš smo »posudili« od naših nasljednika i tako treba postupati, rekao je.

Roce i Žužić: Tehnologija prihvatljiva, lokacija ne

Jedini kritičari centra na Kaštijunu koji su se odazvali posjetu bili su potpredsjednik Županijske skupštine Marino Roce i Janko Žužić iz MO-a Valdebek, član pulskog HDZ-a. – Mislim da je tehnologija dobra, Istra je trebala o ovakvom postrojenju već davno prije razmišljati. No, smatram da ipak treba naći kvalitetnije mjesto za Kaštijun jer je on u turističkoj zoni, pa umjesto na jugu, treba biti na sjevernom dijelu Pule, rekao je Roce. I Žužić se slaže s time da je tehnologija primjerena. – Ovaj projekt bi se mogao uklopiti u Istarsku županiju, ali ne na Kaštijun jer je on u centru turizma. Treba ga staviti u centralnu Istru, gdje nema turizma, i da troškovi budu za sve podjednaki, rekao je.

Lorencin: Postići zajednički dogovor oko Kaštijuna

Predsjednik Općinskog vijeća Medulina Darko Lorencin rekao je da će se budući centar na Kaštijunu nalaziti na terenu grada Pule, uz samu općinsku granicu Medulina. – U blizini su Pomer, Vinkuran, Banjole i Pješčana Uvala, pa za centar vlada velik interes mještana. Želim preporučiti svima da ovo dođu pogledati jer će biti još ovakvih putovanja. Dosad se najmanje govorilo o činjenicama, a »Napuljski sindrom« ne smijemo dozvoliti. Ovo je političko pitanje, ali treba razgovarati o činjenicama. Što se tiče tehnologije, možemo biti mirni jer nema smrada, a ljudi žive sto metara dalje od centra. Treba razgovarati o kompromisima, o tome što se može izbjeći i primijeniti. Prvi korak je da oni koji misle da ovo može štetiti dođu ovamo u posjet. Kao mještanin Medulina smatram da moramo voditi računa i o okolnom stanovništvu. Još ima rasprave o obimu deponija, a daljnje korake dogovorit ćemo s Gradom Pulom i Istarskom županijom, rekao je Lorencin.

Dukić: Centar na Kaštijunu do 2011. godine

Direktorica tvrtke Kaštijun Vesna Dukić rekla je da bi županijski centar za gospodarenje otpadom na Kaštijunu trebao biti izgrađen do 2011. godine. Dotad će sva istarska odlagališta biti zatvorena i pretvorena u transfer stanice. Navela je da se procjenjuje da bi prva faza realizacije projekta koštala 33 milijuna eura, od toga je 14 milijuna eura vrijednost postrojenja, dok se drugi dio odnosi na sam centar. – Kandidirali smo ga za pretpristupne fondove Europske unije. Iz njih trebamo dobiti 80 posto sredstava za izgradnju centra, nešto ćemo dobiti iz Fonda za zaštitu okoliša, a drugo bi bilo iz kredita. Centar bi trebao minimalno izdržati do 2027. godine. MBO tehnologija je prihvatljiva za okoliš i po ekonomskim parametrima. Sad moramo poraditi na edukaciji stanovništva i pripremi ekootoka, što čini cjelinu sustava gospodarenja otpadom, rekla je Dukić.

U Ljubljani deponij pretvoren u golf igralište

U sklopu svog boravka u Italiji i Sloveniji, istarska delegacija posjetila je i golf igrališta u Lignanu i Ljubljani. Potonje je specifično po tome što je izgrađeno na saniranom deponiju. Na tom se mjestu otpad odlagao 27 godina, a deponij je zatvoren 1987., nakon čega nije bio uređen te površina nije bila kultivirana. Teren zauzima gotovo 40 hektara, a urbanistički planovi na tom području ne dozvoljavaju gradnju, već samo sportsko-rekreacijske objekte. Stoga je na 20 hektara površine uređeno golf igralište s devet rupa, koje se koristi od lani. U njegovoj blizini i dalje se nalazi uređeno odlagalište otpada. Budući da je potrebno redovito natapanje golf igrališta, što je veliki trošak, teren je poravnat, a dovezene su glina i ilovača pa je nepropustan. Padaline se skupljaju drenažnim sustavom u tri lagune u kojima se godišnje skupi 1.500 četvornih metara vode, čime se pokrivaju sve potrebe igrališta, a vode u lagunama ne nedostaje ni ljeti pa se golf može igrati cijelu godinu. Ujedno, voda ne prodire u sanirani deponij. Ljubljansko igralište je tzv. low cost i nema velike troškove održavanja, a za cjelodnevno igranje plaća se paušal koji iznosi manje od 20 eura. Golf igralište u Lignanu ima 18 rupa i spada među sto najboljih na svijetu. Oko njega su sagrađeni i apartmani, a godišnje ga u prosjeku posjeti 40 tisuća ljudi.

Petra Lukež, Glas Istre 23.5.2008

Dokumenti